|
|
| Bend: |
Basdans |
| Status: |
Ex |
| Godina nastajanja: |
1984. |
| Žanr: |
Pop/Rock |
| Članovi: |
Nenad Matejić (vokal)
Denis Gajetić (gitara)
Boris Glišić (bas)
Nebojša Tica (bas)
Zdenko Matković (klavijature)
Siniša Tomić (bubanj) |
| Site: |
- |
| Kontakt: |
- |
| Biografija: |
Banjalučki kultni rokenrol bend
Basdans ne postoji već desetak godina, ali fama
koja je oko njih stvorena osamdesetih nije mogla
da nestane ni do danas. Po mnogo čemu bili su
jedinstveni. U istoriji jugoslovenskog pop-rok
festivala u Subotici i dalje su registrovani kao
jedini sveukupni pobjednici festivala. Njihovi
živi nastupi su širili takvu energiju da su
konkurentski bendovi bili naprosto oduvani. U
tadašnjem jugoslovenskom rokenrolu važili su za
najveće nade i čekao se samo trenutak da
kvalitet dokažu i albumom. U okviru tih
nastojanja na putu su im se ispriječili, kako
kaže Nenad Matejić, frontmen grupe, misteriozni
kočničari koji su takve pokušaje
sprječavali...
Kad je 1984. godine Basdans nastao, a ubrzo dobio
i konačnu formu izgledalo je kao da se i sam Bog
zaželio pravog, iskrenog rokenrola u Banjaluci,
pa je povezao grupu vrhunskih muzičara u toj
namjeri. A Banjaluka je u to vrijeme bila sredina
u kojoj su se krv i znoj žestoko morali
prolijevati kako bi se postigao značajniji
uspjeh.
Osnovni korak je napravljen. Nepresušan izvor
muzičkih ideja koje će vrlo brzo postati
prepoznatljive kao basdansovske i tekstova kojima
se ni danas ne može pronaći nijedna zamjerka
bio je Matejić. Aranžmane su radili zajedno.
"Prva violina benda bio je Deni", kaže
Nešo, ističući značaj gitariste Denisa
Gajetića. "Bio je u tripu da niko ne može
da ga skine. Kad bi na svirci primjetio kako
klinci pokušavaju da snime neke njegove fazone,
okretao bi im leđa dok ne odsvira taj svoj izum,
priča Nešo kroz smjeh i napominje da je Deni
bio fantastičan gitarista kome je uzor bio
Brajan Mej, gitarista Kvina.
Prvi basista Basdansa je bio Boris Glišić.
Ujedno je i kumovao bendu i ostavio trag u dijelu
ritam-sekcije koji se nije izgubio ni nakon
njegovog odlaska. Odlazak iz Basdansa je najavio.
"Prije mog definitivnog povlačenja, proveo
sam mjesec dana sa svojim nasljednikom u grupi
Nebojšom Ticom kako bih ga pripremio za način
sviranja koji je bend zahtijevao", kaže
Gliša.
Momci počinju igru: Tica je bio dobar basista i
sve je brzo "pokupio". Nije bilo
razloga da se ne počne i sa ozbiljnijim
svirkama. Zdenko Matković je svirao klavijature,
a Nešo je ostavio gitaru i odlučio da se
prihvati samo mikrofona. Bubnjari su se često
mijenjali, ali Sinaša Tomić je bio u bendu kad
su dostizali vrhunac.
Poslije prvih svirki izvan Banjaluke održavanih
po Sarajevu i Beogradu uslijedio je i prvi
takmičarski nastup. DJ Čičak pozvao ih je da u
sarajevskom Domu omladine budu učesnici
festivala "Nove nade, nove snage".
Naravno, kvalitet koji su od početka imali nije
mogao proći nezapažen. Osvajaju nagradu publike
i nagradu žirija za tekst pjesme "Momci
igraju".
Originalnost su stekli na osnovu različitih
muzičkih ukusa, a Nenad je bio tu da sve to
ukomponuje. "Nešo je bio više u malo
težim vodama rokenrola, Zdena u veoma laganim
nju romanticima, kao što su Djuran-Djuran, ABC,
Novi fosili (šalim se), Sina i Tica su muziku
gledali kroz ritam sekciju U2 i Rolingstonsa, a
ja sam više bio na strani Kvina, Prinsa, Veder
riporta i Leb i sol", objašnjava Denis
pravilo zbog kojeg se bend razlikovao od drugih.
Sve osmišljeniji scenski nastupi i sve veće
ispoljavanje energije prilikom svake nove svirke
učinili su ih traženim bendom. Uslijedio je
poziv Dragana Kremera '86. godine da kao gosti
učestvuju na rok festivalu u Subotici. Nešo se
prisjeća: "Stigli smo u Suboticu i bili smo
krajnje opušteni. Muvali smo djevojke iz Kakadu
luka. Dan pred takmičarski dio Kremer nam je
rekao da smo i mi učesnici, a ako to ne želimo,
možemo da se pakujemo". Od 250 prijavljenih
bendova sužen je krug u kojem se nije našla
nijedna grupa iz BiH, pa je Basdans uvršten u
takmičarski dio kako bi spasio čast ove
republike.
Uslijedila je završna proba u kojoj su mnogo
griješili i sve je ukazivalo da će Basdans
sljedeće večeri biti veći promašaj. Došao je
na red i takmičarski dio. Te godine, kao
takmičari ili gosti pojavili su se Psihomodopop,
Van Gog, Ogledala, Boje, Fit, Đavoli i mnogi
drugi bendovi koji danas iza sebe imaju po
nekoliko objavljenih albuma i manje ili više
uspješnu karijeru. "Izašli smo na binu.
Svi smo imali veliku tremu. Počeli smo da
sviramo. Nakon pola prve pjesme osjećamo
žestoku reakciju publike koja nas potpuno
prihvata. Kod mene trema nestaje. Denisu ispada
gitara. Počinjem da skačem ponesen masom",
prepričava Nešo ono što nikad neće
zaboraviti.
Odbili PGP: Neće to nikad zaboraviti ni mnogi
drugi jer Basdans je tu jedini do danas osvojio
istovremeno tri nagrade - žirija, publike i
novinara. Te godine drugo mjesto je zauzeo
riječki Fit, a tek na trećem mjestu se našao
Van Gog. Razlika u glasovima, odnosno poenima
između prvoplasiranog i drugoplasiranog bila je
ogromna. Za Basdans su bili otvoreni svi putevi
ka prvom albumu i statusu zvijezda kojima slava
prijeti da postane nesnosan teret...
Nakon Subotice, Oliver Mandić je dva mjeseca
dovodio mnogobrojne telefone do usijanja, a
njegov se vjerovatno istopio u uzaludnim
pokušajima da pronađe momke iz Basdansa. Kao
glavni i odgovorni urednik PGP-a želio je da im
ponudi saradnju. Istovremeno, na Jadranu, oni su
se ludo provodili i svojom svirkom razvlačili
usta turistima i lokalnim ljubiteljima dobrog
zvuka.
Napokon je došlo do susreta koji je obećavao. A
onda je uslijedilo prvo razočaranje. Mandić im
je odmah istakao da PGP želi da im obezbijedi
sve uslove za snimanje prve ploče. Međutim,
zahtijevao je da im Marina Tucaković preradi
tekstove, a on da odsvira klavijature i napravi
aranžmane. Jednoglasno su ga odbili. Vjerovali
su u svoj kvalitet, ali bili su svjesni i
činjenice da idu ispred svog vremena, što je,
pokazalo se kasnije, uvijek bio njihov najveći
problem. Uostalom, takvu sudbinu im je i prorekao
Jura Stublić prilikom jednog njihovog gostovanja
u Zagrebu i njihove svirke koja je oduševila sve
prisutne. Bubnjaru Siniši Tomiću su još u
svježem sjećanju njegove riječi: "Prišao
je da mi kaže da odavno nije čuo bolju svirku i
naglasio da ljudi ovdje to ipak ne shvataju na
pravi način jer idemo ispred vremena. Može se
reći da smo tad bili još bili klinci, pa sam
odgovorio da će valjda i naš napor uticati na
to da se neke stvari promijene i dovedu do
pozitivnih pomaka. "'Da', rekao je, 'ali ovo
je Balkan i tisuću godina nije dovoljno da se
nešto promijeni', rekao mi je na kraju
Jura."
Dogovor sa Jugotonom: Zahvaljujući odličnim
svirkama po Zagrebu na red su došli i pregovori
o snimanju ploče za Jugoton.
"Postavili smo visoke zahtjeve", kaže
Sina. "U Zagrebu je za nas iznajmljena
kuća, a dogovorili smo se i oko dnevnica koje su
bile veoma dobre", priča Nenad Matejić o
pripremama za ulazak u studio. Dva dana nakon
dogovora dogodilo se opet nešto što je teško
objasniti. Izgledalo je kao da se više sile
opiru namjerama Basdansa. "Ušao sam u tu
našu kuću i odmah primijetio da nam je nestala
kaseta sa materijalom koji je trebalo da
snimimo", govori Nešo.
Najizglednije prilike za album su otišle u
nepovrat, ali to nikako nije bilo sve što je
Basdans mogao da učini. Naprotiv, njihov
potencijal moćnog benda, što su oni
najiskrenije bili, obećavao je da će se jednog
dana naći u vrhu pop-rok produkcije.
Međutim, snaga i kompaktnost koju su imali
počeli su da se rasplinjuju. Nedostajale su nove
i jače svirke od onih na kojima su se već
dokazali, a pozicija demo-benda to im nije
dozvoljavala. Zdenko Matković je prvi osjetio
krizu i napustio je bend krajem '87. Ostali su se
kratko zanosili mišlju da odlazak klavijaturiste
neće bitnije uticati na njihovu
prepoznatljivost, već će doprinijeti i dodatnoj
čvrstini zvuka, ali za Zdenom je otišao i
Nebojša Tica. Denis se tada ozbiljno naljutio na
njega i ubrzo je ostao sam sa Nešom, jer je
Basdans napustio i Sina. I Matejić se povukao, a
nešto kasnije je uzeo i kartu bez povratka za
Beograd. Denis je cijedio i posljednje atome
snage kako bi svoj trud i dalje pretakao u
gitarska majstorstva. Okupio je novu postavu, ali
to više nije bio Basdans. Početkom rata i on
uzima kartu u jednom pravcu za London.
Pokazalo se da niko od njih nije bio čovjek od
kamena, ali svi se i dalje nadaju i vjeruju da
dan kad će se ponovo okupiti nije više tako
daleko. Sa iskustvom koje danas imaju ispravili
bi grešku napravljenu u pregovoru sa Oliverom
Mandićem.
(preuzeto sa http://www.reporter.co.yu/rep91/0029.htm) |
| Slike: |
bend logo |
| Download: |
|
|
